Piše: S. Marija od Presvetoga Srca (Anka Petričević)

o 30. obljetnici Biblioteke "SYMPOSIONA"
Samostana sv. Klare u Splitu 1975.-2005.

---

Bog koji je ljubav i "causa finalis" svega stvorenja dozvao nas je svojim stvaralačkim Duhom, svojom ljubavlju u život, i mi u vremenu i na zemlji živimo Božjim životom koji je ljubav; nastavljamo život Vječne Ljubavi. Naša vječnost je već počela; ona je ljubav.

Utkana je u dubinama našega bitka, u dubinama Svemira; ona je vječni zov i odaziv... Naš je iskon od vječnosti; izvor je naš u Izvoru Ljubavi. Mi od svoga postanka trajno žeđamo za tim Izvorom. Sav naš život, sva ljudska stvarnost odvija se samo u znaku te Ljubavi.

I nužnost Ljubavi jest da se očituje, da se daruje, da obogati i usreći ljubljenu osobu. I Vječna Ljubav kao da bijaše primorana - nužnošću samoga svoga bitka - da se prelije, da stvori nove svjetove; da drugima očituje i daruje svoj božanski život, da tako čovjek po ljubavi trajno ostane u Božjem zagrljaju. Da onaj isti božanski život koji se prelijeva između Božanskih Osoba, ono isto strujanje ljubavi zahvati i čovjeka, te bude jedan jedinstveni život ljubavi na nebu i na zemlji.

Čovječanstvo će trajno kroz svoj rast i sazrijevanje prenositi osnovnu svoju misao i čežnju za Bogom koji je Ljubav; kroz svoju filozofiju, povijest i kulturu ukazivat će na Onoga koji je trajno prisutan, koji je u temeljima njegova bitka, da tako opstane i ne zamre u tami materijalizma i pustoši vlastite egzistencije, nego da se, po svome odazivu, smiri u svome Izvoru i Uviru; da se spasi od Smrti u zagrljaju Onoga koji je život - vječna Ljubav.

Svrha je ove Biblioteke upravo ukazati na taj Izvor - iskon od vječnosti; da smo stvoreni od Ljubavi i za Ljubav; da u sebi nosimo stvarnost božanskoga života; otkriti u temeljima ljudskoga bitka Božji bitak, vječni Izvor i pokazati putove povratka k tome Izvoru.

Svrha je, nadalje, ne samo sintetizirati znanost i mistiku, nego u čitavoj ljudskoj stvarnosti, u povijesti svih kultura i civilizacija otkriti i to samo jednu mistiku, tj. jedinu pravu stvarnost a to je stvarnost Ljubavi.

Stoga Biblioteka u prvom redu donosi klasična djela duhovnosti, iz područja askeze i mistike, a niti tjeskobno zazire od onih koja nas svojom porukom približuju Bogu, kao što je to slučaj i s knjigom PORUKE, koja nam upravo izražava dijalog-gozbu ljubavi između Boga i duše.

A samo je u prihvaćanju Ljubavi spas svijeta - čovječanstva; Ljubavi koja je sam Božji život u nama; u kojoj je križ - znak utjelovljenoga Boga; Ljubavi koja se razdaje, druge usrećuje i obasjava; u kojoj je djelovanje Duha, koji bez prestanka stvara, oblikuje - očitujući se u novim formama i čudesnim svjetovima. Jer Bog koji je Ljubav htio je sve stvoriti iz svoje najdublje biti i trajno stvara, privlačeći tako sebi svu stvarnost Svemira - djelovanjem svoga besmrtnoga Duha koji je Ljubav.

Zato je ovome našemu vremenu najpotrebnija ljubav - kao vrhunaravna krepost; najpotrebniji oni koji će nam je jasnije očitovati, tj. mistici, u kojima Duh Božji nesmetano djeluje i dariva nam se. Riječ je o mistici koja je plod križa, dragovoljnoga prihvaćanja svih tegoba i nevolja i sve patnje svijeta. Jer samo po križu možemo postići svoje uskrsnuće i preobraženje - božanski život. Po prihvaćanju križa grlimo i samoga Boga. Jer jedinstvo s Bogom postizava se samo na temelju rvanja sa samim sobom, predanjem Bogu čitavoga svoga bića. Samo putem i proživljavanjem svoga Getsemanija, umiranja s Njime primamo Kristove crte, suobličujemo se Kristu, dolazimo do punine dobi Kristove, tj. do punine Njegove žrtve, osamljenosti i potpunoga predanja Ocu; do sjedinjenja s vječnom Ljubavlju, koja je naš život.

A svi želimo taj vječni ŽIVOT; svi žeđamo za tim vječnim IZVOROM. Nosimo ga u sebi. Treba ga samo otkriti i k njemu doći.

Moramo doći k tome Izvoru jer želimo da živimo, da se osnažimo; da se preporodimo. Radi se o našoj opstojnosti, našoj budućnosti, koja ovisi o našoj vjernosti prema Bogu i jedinstvu s njime. Stoga je svrha ove Biblioteke i duhovno- moralni preporod našega naroda, a koji može doživjeti samo u povezanosti sa svojim vječnim Izvorom.

Otvorivši ovu Biblioteku kao da smo pustili u pokret Rijeku sjaja, koja proistječe iz Božanskoga Srca, Izvora Ljubavi, a što ju je motrio Ivan u Otkrivenju...

Pustimo da nas radosni tokovi ove kristalne Rijeke preliju, noseći nas dubinama i širinama Božje ljubavi, da nas sjedine s Ljubavlju - "što sunce pokreće i zvijezde".

Do sada je objavljeno 90 djela, većinom eminentnih klasika kršćanske duhovnosti, uz moje knjige eseja, a zborimo o unutarnjoj, esencijalnoj transformaciji u Kristu; naglašavajući moralno - etičku, psihičku i ontičku asimilaciju s Bogom. Autori su iz 10 europskih zemalja, tako da se SYMPOSION pokazao kao veza između njih, pretačući u naš hrvatski jezik duhovno - kulturno blago drugih naroda, velikih kontemplativaca i mistika, uz naša izvorna djela.

A u svome kritičkome prilogu, na kraju svakoga djela, u svome eseju sintetičko - analitičkome, nastojim osvijetliti djelo i pisca, sagledavajući ih duhovno - religioznim pogledom, a iznoseći ih pod njihovim povijesno - socijalnim, dogmatsko - doktrinarnim, filozofsko - psihološkim, egzistencijalno - karizmatičkim i teološko - mističnim vidom, tj. nastojim sintetizirati znanost i mistiku, tj. u svemu otkrivati nazočnu Vječnu Ljubav, njen zahvat u ljudsku sudbinu, kao i njezino vodstvo u upravljanju poviješću i Svijetom.

Preko djela crkvenih naučitelja i mistika ovom Bibliotekom nastojimo da se upozna Božja ljubav, da se poveže čovjek s Bogom, stvorenje sa Stvoriteljem; da u temeljima svoga bitka čovjek prepozna Božji vječni Bitak, da je On temelj njegove egzistencije; da se kroz ta djela otkrije i na duše prelije bogatstvo božanskoga života, ljepota unutarnjega duhovnoga svijeta, života nadnaravi, iskustvo Apsolutnoga, što je pak u biti mistika. A to iskustvo Apsolutnoga, sjedinjenje s Bogom pretpostavlja život moralnoga reda, uključenje u otkupiteljski misterij, sjedinjenje s Kristom.

Očito je, a to je naglasio Bergson, da kroz djela mistika zrači samo božansko Biće, djeluje božanska snaga, snaga Duha Svetoga, te je mistično stanje upravo stanje najveće moguće aktivnosti, ižarivanje duhovnih snaga ljubavi, što sam i prije naglašavala.

I sv. Toma Akvinski spominje da je kontemplacija (razmatranje) Boga - Istine, a koju omogućuje dar mudrosti Božje, najuzvišenije stanje ljudskoga bića, i upravo se iz punine kontemplacije izvodi plodno apostolsko djelovanje.

Upravljajući tako čovjeka - njegovu dušu prema dubinama milosnoga, božanskoga života, otkrivajući mu njegov smisao i cilj, želja mi je da se rascvate duhovni život, da se on osnaži, da se upozna milosrdna ljubav Oca, da se snagom Duha Svetoga upale mnoga čista svjetlila i ožive naša ognjišta, ratom opustošena ili pogašena, pa da naš narod - poslije stradanja i muka - doživi svoj duhovno - moralni preporod po ljubavi Onoga koji je sama Sebe predao za otkupnu žrtvu Svijeta.


&&&&&&&& I sam naš signum "Symposiona" ima simbolična značenja: U kružnici - sveobuhvatnoj Ljubavi - dva su trokuta, a spaja ih križ. Prvi, gornji trokut označuje Presveto Trojstvo, božanski, nadnaravni svijet; drugi, donji trokut označava - kroz simbol mora - vidljivi, naravni svijet ili ljudsku narav. Utjelovljena Riječ - Krist spaja u sebi božanstvo i čovječanstvo, vrhunarav i narav, a sve u punini, koju označava kružnica.

I "Symposion", po svojim djelima, nastoji integrirati ovo božansko i ljudsko u cjelinu; narav i vrhunarav, da Bog bude SVE U SVEMU. "Symposion" označuje GOZBU LJUBAVI. &&&&&&&&

Evo ukratko - po stoljećima - pregleda nekih pisaca i njihovih djela objavljenih u "Symposionu":

P a t r i s t i k u   zastupa veliki Origen, iz 2. st., sa svojim "Počelima" te Grgur Niški sa svojim djelom "Spis o djevičanstvu".

POČELA su svojevrsna teološka suma; u njima je Origen dao sintezu kršćanske nauke s kulturom orijentalno-grčko-rimskom, motreći sve stvarnosti u ovisnosti od Vrhovnoga Bića, tražeći smisao svemu i nalazeći ga u ljubavi.

U prvoj polovici 4. st. ističe se sv. Ambrozije i njegovo djelo: "Spisi o djevičanstvu", u kojemu uzdiže djevičanstvo na najveće dostojanstvo, jer se po njemu najsigurnije postiže pobožanstvenjenje. Kao i sv. Jeronim, koji brani Marijino djevičanstvo u svome spisu "Protiv Helvidija".

I djelo sv. Atanazija: "Život sv. Sinkletike" - djevice, prvakinje Bogu posvećenih duša.

S r e d n j i   v i j e k   zastupan je s više pisaca: Teodor Studit - 8. i 9. st., iz vremena nepodijeljene Crkve, u svome djelu "Pisma monahinjama", iznosi čvrstoću vjere i morala, a boreći se protiv raznih hereza.

Sv. Bernard - 11. i 12. st., filozof i teolog rane skolastike, opat, cistercit i reformator, za kojega je Dante izrekao u svome "Raju" da je lijep od Marije, iznosi u svome djelu "O Mariji", doktrinarnu - marijansku nauku. U djelu "Stupnjevi poniznosti i oholosti" daje poduke svojim redovnicima-cistercitima, koji odlaze širom Europe da otvore nove samostane.

Franjo i Klara, veliki sveci i utemeljitelji Franjevačkih redova, s kraja 12. i početkom 13. stoljeća, zastupani su sa svojim SPISIMA, cjelovitim opusom, kritičkim izdanjem; mistici i reformatori svoga vremena, koji se bore i svjedoče evanđeosku istinu i izvornost, pobožnost, idealizam, iznoseći nam svoje mistično iskustvo, zastupajući franjevački teološki kristocentrizam. Njima se pridružuje njihov životopisac Toma Čelanski i slavni čudotvorac sv. Antun Padovanski, crkveni naučitelj, čiju smo 800. obljetnicu rođenja pred koju godinu proslavili, a koji u svojim spisima i propovijedima ističe čudoredno-moralni život, boreći se protiv mana svoga vremena kao i protiv krivovjerja i raskolništva.

Život sv. Elizabete Tirinške (13. st.), kćeri hrvatsko-ugarskoga kralja Andrije II., prebogat je djelotvornom, milosrdnom ljubavlju prema bližnjemu.

Njoj se pridružuje i sv. Janja, sestra sv. M. Klare, pa sv. Agneza-Janja Praška, kći češkoga kralja Otokara I. Premysla i majke kraljice Konstance, iz ugarske dinastije Arpadovića - sve klarise iz 13. st.

Z l a t n a   s k o l a s t i k a   - puno 13. st., - zastupana je djelima sv. Bonaventure i Tome Akvinskoga, naučitelja sv. Crkve. Ova dva velika filozofa i teologa, sljedbenici Platona i Aristotela, predstavnici su spekulativne teologije - metafizičke misli.

Dok Toma osvjetljuje istine sv. vjere, Bonaventura nam prenosi svoje mistično iskustvo u djelima koja imaju znanstveno obilježje, a zbore o Ljubavi, o suobličenju s Kristom. Pridružuje im se i bl. Anđela Folinjska, koja u svojim djelima otkriva božanske tajne i svojstva, dubinu patnje Čovjeka boli.

U 14. st. imamo i sv. Brigitu Švedsku i njene OBJAVE, koje proistječu iz vrhunaravnoga Izvora. Bog joj objavljuje tajne koje se odnose na njegovu egzistenciju i transcendenciju.

Djela renesansnih pisaca 15. stoljeća zastupa glasovita crkvena naučiteljica Katarina Sijenska sa svojim grandioznim djelom "Dijalogom Božanske Providnosti", u kojemu se iznose tajne spasenja - otkupljenja; rješenje svih problema i nevolja Crkve i Svijeta, u okviru Božanske Providnosti.

I sv. Katarina Bolonjska - klarisa - 15. st. i njeno djelo "Sedam duhovnih oružja".

Tu je i djelo bl. Rajmunda iz Kapue o Katarini Sijenskoj, te djelo klarise i mistikinje bl. Baptiste Varano, izbor iz njenih mističnih spisa, u kojemu nam iznosi agoniju Kristovu za spas Svijeta.

16. stoljeće, vrijeme reformacije, protureformacije i velikog Tridentinskog koncila, obuhvaćeno je djelom filozofa i teologa katoličke povijesti, mistika i mučenika sv. Tome More-a, velikog kancelara Engleske, pobornika za velike kulturne ideale kršćanskog humanizma, a koji je pao pod sjekirom kralja Henrika VIII. - Tu su i djela velikog španjolskog mistika i crkvenog naučitelja sv. Ivana od Križa, u kojima iznosi zdravu teološko-mističnu nauku o preobraženju duše, o mističnom sjedinjenju s Bogom po ljubavi.


Dr. Frano Franić, nadbiskup, predaje papi Ivanu Pavlu II.
(Wojtyli) knjige S. Marije od Presv. Srca i Sv. Ivana od Križa -
1979. g.
17. stoljeće - vrijeme prosvjetiteljstva zastupano je djelima sv. Grigniona Montfortskoga, koji je živio u vrijeme "kralja sunca" Ljudevita XIV. I djela mu spadaju u povijest književnosti vjerskog iskustva, u kojima iznosi teološko-doktrinarnu nauku, posebno o Mariji.

I Margareta Marija Alacoque, u vrijeme janzenističke hereze, kroz svoju Autobiografiju otkriva nam dubine ljubavi Božanskoga Srca prema ljudima, tražeći odaziv. Kao i velika mistikinja bl. Marija od Utjelovljenja - Guyard - prva misionarka među kanadskim Indijancima. I posebno njeno djelo "Svjedočanstvo", prevedeno s francuskog od s. M. Klaudije Đuran, uršulinke.

17. i 18. st. zastupljeno je voluminoznim djelom - DNEVNIKOM kapucinke-klarise sv. Veronike Giuliani, za čiji smo prijevod posebno zahvalni prevoditelju (sada pokojnom) Mons. Jozi Marendiću, bivšem nadb. kancelaru.

19. i 20. stoljeće - NOVI VIJEK zastupan je djelima višebrojnih autora: Misli i govori Arškog župnika - Ivana Vianeya, mučenika ispovjedaonice, koji je živio u vrijeme velikih franc. revolucija, koje su izvikivale parole: liberte, fraternite i egalite, a plod im bijaše - giljotina!

Potom sestra Marija od Anđela Sorazu, velika španjolska mistikinja, u djelima iskustvene spoznaje - mistike otkriva nam najuzvišenije tajne Trojstvenoga Bića.

Jeronim Jaegen, čovjek velikih moralnih kvaliteta, zadivljujuće aktivnosti i djelotvorne ljubavi, a inžinjer visokih peći i direktor Banke, također nam zbori o mističnom životu duše s Bogom.

Dr. Gerda Walther, učenica glasovitoga Husserla, oca fenomenološke škole, želi nam pod vidom fenomena i iskustva kršćanskih mistika objasniti i dokazati da Bog JEST i da je ON OSOBA.

I dr. Klara Fietz, redovnica, iznosi nam svoje duhovne doživljaje roneći u život Milosti. I Belgijanka Margarita preko koje Krist upravlja čovječanstvu poziv da se vrati Ljubavi, ako ne želi da bude predano silama razaranja i uništenja.

Veliki kontemplativac i filozof Merton zborit će o kontemplaciji koja je najviši izražaj čovjekovog razumnog i duhovnog života; o svijesti stvarnosti Boga - vječnog Izvora. - Kao i kontemplativac - mistik Charles de Foucauld, ubijen na žarkom afričkom pijesku.

Naš suvremenik, najveći mariolog današnjice Renè Laurentin iznosi nam zdravu marijansko - teološko - doktrinarnu nauku.

Zastupano je i nekoliko naših pisaca - teologa. Kao i stranih (Lorenzo Sales, Jaroslav Nemec, Pierro Bargellini, Edoardo Luini i dr.) Otac Marijan Kovač sabire duhovno blago franjevačkih svetaca i svetica, a dr. Atanazije Matanić, dugogodišni profesor na Antonianumu, u Rimu, osvjetljuje Franjin život, duh. razvoj i mistično iskustvo.

S. Marija od Presvetoga Srca, inicijator, urednica i voditeljica Biblioteke, kroz svoje knjige eseja: Bog je Ljubav, Dar Života, O Otkupljenju i božanskom životu, Marija Majka Ljubavi, Mistični sjaj svjetla, Mistična zaručnica Utjelovljene Ljubavi, Odsjaj vječne Ljubavi, Srce Svemira i Svijeta, Ostanite u mojoj ljubavi, i kroz zbirke pjesama zbori o iskustvu Apsolutnoga, o nadnaravno božanskom životu milosti, ističući da je Bog ljubav i kada udara nevoljama i kušnjama, i da je Ljubav smisao i cilj svega stvorenoga, trajno naglašavajući zahtjevnost i potrebu duhovno moralne obnove, dok u svojim kritičkim prilozima obuhvaća lik, osobnost i karizmu pisca. U svom djelu ODSJAJ VJEČNE LJUBAVI zbori o Onome koji jest, koji je Alfa i Omega sve ljudske povijesti, o kojemu smo ovisni kao o svome Stvoritelju i dužni vršiti Njegov Zakon ljubavi, kojemu se suprostavlja Zakon mržnje, čiji su plodovi prokletstvo i svakovrsni zločini, a koji su udar na život i na dostojanstvo čovjeka, ilustrirajući to primjerima nedavne agresije na našu Domovinu i Bosnu i Hercegovinu, što je posebno naglašeno u poemi s. Marije: "Estera" i u njenim sonetnim vijencima: "Lijepa naša domovino" i dr.; ali s nadom i vjerom u bolju budućnost i u pobjedu ljubavi. - Biblioteka je od početka imala jasno zacrtan cilj: duhovno-moralni preporod našega naroda! (Pred desetak godina, jedino je naša Biblioteka bila zastupana na Internacionalnom biennale-u u Belgiji; posjetili su je i članovi kraljevskoga dvora.)

I za nas, kao i za sva vremena, važi i obvezuje nas Zakon s Horeba: "Život, dakle, biraj ljubeći Gospodina Boga svojega i hodeći Njegovim putovima i vršeći Njegove zapovijedi, jer o tome ovisi mir Tvoj i duljina dana tvojih."

A moramo birati ŽIVOT a ne Smrt, da žrtve naših branitelja i poginulih ne budu uzaludne, i da bi naša HRVATSKA, a i mi u njoj - živjeli vječno, u LJUBAVI, koja je vječna!